Poruka Bogu ako sluša

Jesi li ikad uslišao takve molitve? Je li to nešto što možeš ispuniti? Je li moralno pitati za takvo nešto? Može li se moral uopće uzeti u obzir u ovakvom slučaju? Jer ako ovo ima smisla, to je smisao koji ja ne razumijem. Ta dinamika između dobra i zla, taj uteg koji uvijek naginje na jednu stranu, sada već i bez nade u prevagu, može li on biti uklonjen Tvojom moćnom rukom? Mogu li moliti za to? Je li to za Tebe nešto tako jednostavno kao premještanje stvari na polici?
Uklonimo pitanje morala – jer tko zapravo treba tražiti ispriku? – je li to nešto što ulazi u Tvoju domenu? Imaš li Ti uopće veze s time ili moja molitva odlazi u prazninu svemira?
Pomirba raja i pakla ovisi o tome hoćeš li predstaviti onoga koji moli ili se samo obazirati na ono za što se moli. Ako ti subjekt nije jasno predstavljen, ne možeš o njemu donijeti sud. (Ne postoje predrasude.) Prepušten si samome sebi da odlučiš i razlučiš što je pravedno i što je moralno. Ako moja molitva dolazi iz srdžbe i ogorčenosti, ali pravedna je u osudi, što ćeš od toga smatrati važnijim kada budeš razmatrao moju molbu? A ako je moja molitva ujedno i moja osuda, hoćeš li pristati ako Ti kažem da ja pristajem na tu osudu?
U kaosu kakav je ovaj svijet, teško mi je vidjeti više ciljeve. Te me planine nadvisuju, a u njihovoj sjeni ne mogu pretpostaviti gdje im je kraj. Možda je vrh odmah negdje ovdje, iza prvih oblaka, ali ti su oblaci toliko prijeteći tamni da ne znam hoću li moći izdržati, makar cilj bio i samo kilometar dalje.
Pitam Te za pravdu. Molila bih objašnjenje. Neko koje će imati smisla, molim. Ništa apstraktno, treba mi nešto održivo.
Ne misliš li da je pravedno uslišati takve molitve?